Marija Jurić Zagorka „Grička vještica“
„U dubokoj noći crni oblaci. Munje sijevaju po gričkim krovovima i kaptolskim kulama. Odsjev bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom koji dijeli grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese. Ljudi u kućama ne spavaju, pale svijeće, krste se; strahuju nije li propast svijeta.“
I danas se često prisjećam jedne davne scene. Vidim je vrlo jasno - djevojčicu sitna rasta, sklupčanu u fotelji, u krilu joj knjiga u kožnom uvezu. U peći pucketaju vlažne klade, povremeno preplašivši mačku koja kunja kraj izvora topline.
U prostranoj dnevnoj sobi danje svjetlo posustaje pred treperavim svjetlom upaljenog televizora.
Djevojčica tek povremeno podiže pogled prema ekranu, nastojeći ne zaboraviti izvršiti važan zadatak koji joj je dodijeljen. Trebala bi dozvati svoju baku i tetu pri prvim zvucima najavne špice „TV kalendara“.
Gotovo je nesvjesna bakinih koraka, tetinog pojačavanja zvuka omiljene im TV emisije koja se u njihovom domu gotovo nikada ne propušta. Vjetar vani huči kao što huče vjetrovi u studenom, čuje se lavež pasa dok škripa ulaznih vrata najavljuje ulazak njenog tate.
Djevojčica se raduje njegovom dolasku ali mu upućuje molećiv pogled iz kojeg tata nepogrešivo iščitava: „ Ostala bih još malo…“
„Manja, idemo doma, sutra buš opet došla.“
Djevojčica nevoljko ustaje, pomalo se zbunjeno osvrće po sobi. Sporo vraća debelu knjigu na policu velikog regala. Ispod police s djelima Augusta Šenoe i Klaićeve „Povijesti Hrvata“ tek se nedavno ugnijezdila nova zbirka knjiga tako mističnog i primamljivog naziva „Grička vještica“.
Obilazila je oko nje danima, s oprezom uzimajući knjigu čiji ju je naslov, baš kao i ilustracija na koricama, istovremeno plašio i mamio. I baš je tog poslijepodneva čudesna privlačnost kojom su knjige ovu djevojčicu često vodile u svoje svjetove, prevagnula u korist Marije Jurić Zagorke koja je svoju novu čitateljicu povela na uzbudljivo i daleko putovanje.
Drugog se dana brojna obitelj okupila na najvažnijem događaju u mjesecu studenom, s dobrodošlicom dočekujući i brojne susjede koji nisu propuštali tako važan društveni događaj.
U velikoj garaži, na stalcima izrađenim specijalno za tu priliku, lagano su se njihale dvije svinjske polovice. Druge su dvije položene na ogroman stol svjedočile tetkovim vještim i gotovo gracioznim pokretima kojima je obrađivao komade one iste životinje koju je do jučer nerijetko milovao.
Djevojčica je obožavala svog tetka, iako joj je do kraja svog života ostao dužan odgovor na pitanje koje mu je često postavljala: „Kako može jedan veterinar koji s puno nježnosti i pažnje liječi bolesnu ili ozlijeđenu životinju, bez gađenja joj gladi prljavu dlaku, umiruje preplašenu životinju tepajući joj kao malenom djetetu, već drugi dan tog istog voljenog pacijenta usmrtiti te s jednakom pažnjom i poštovanjem od butine koju je nježno milovao raditi šnicle?“
Djevojčica je svom tetku rado asistirala pri jednom i drugom iskazu te ljubavi prema životinjama, zatomivši odvratnost prema ispiranju svinjskih crijeva ili postupku kastriranja susjedovog mačka. Širom otvorenih očiju promatrala je bolan i uzbudljiv čin dolaska na svijet sluzavog teleta te s velikim osjećajem važnosti dohvaćala potrebne instrumente svom voljenom tetku – istovremeno brižnom skrbniku i liječniku kao i krvniku kravice koju i danas pamti pod imenom Jagoda.
No vratimo se još nakratko u prostranu garažu, na događaj od iznimnog značaja.
Djevojčica sjedi na stolcu kraj stare peći, u krilu joj knjiga čiji je sadržaj potpuno zaokuplja. Jednom rukom pridržava otvorenu stranicu, dok u drugoj ruci drži golemu kuhaču kojom povremeno promiješa sadržaj velikog lonca, gotovo ne podižući oka s knjige. U jednom trenutku miješanja iz plave rajngle iskrzanih rubova komadi špeka padaju na knjigu. Djevojčica ih otresa na pod, uzima krpu kojom pokušava upiti masnoću sa stranica.
Nemirno se ogledava oko sebe i kad se s olakšanjem uvjeri da nitko nije svjedočio šeprtljavoj izvedbi zadatka kojeg je dobila, proučava knjigu sa svih strana procjenjujući koliko su ozbiljna i uočljiva oštećenja. S olakšanjem je odlaže na neko manje vidljivo mjesto.
Zrak je zasićen teškim ali ugodnim mirisom masnoće. Teta ulazi u prostoriju, pjevuši stihove „Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče, njegova me radost blaži, njegova me rana peče…“ koja upravo svira sa starog Grundigovog tranzistora i širokim osmjehom hvali svoju nećakinju koja je zahtjevan posao topljenja špeka za čvarke uspješno privela kraju.
Dok se prostorija polako puni članovima obitelji koji se svečano vrzmaju spremni za treći i završni čin kolinja, djevojčica traži povoljan trenutak u kojem će sa svojom knjigom šmugnuti u dnevnu sobu na gornjem katu.
Kraj tople peći, uz mačku koja mirnim drijemežom poštuje ovu spokojnu tišinu, djevojčica se prepušta knjizi punoj pustolovina, spletki, intriga, neočekivanih obrata, ubojstava, mistike. Brojni je likovi vode u 18. stoljeće u kojem ona ostaje sve do proljeća, kada sa žaljenjem zatvara zadnju stranicu „Gričke vještice“.
Krampogače na Krvavom mostu
Uvod: Krampogače ili čvarkuše me uvijek podsjete na dan u kojem je vreli komad špeka ostavio izdajnički trag na stranicama knjige koja je zajedno sa svim svojim nastavcima obilježila jednu dugu zimu mog djetinjstva.
Zimi bi baka često mijesila te mirisne pogačice, a ja bih kraj nje čitala. Umirivao me ritam miješanja tijesta i nježno lupkanje goleme daske za tijesto položene na kuhinjski stol.
Baka je sporim i strpljivim kretnjama tako svojstvenim ženama njene generacije mijesila grudu nepovezanog brašna i mlijeka sve dok se bezlična masa ne bi poslušno pokorila gibanju bakinih ruku te postala glatka i podatna kugla svilenkastog sjaja. Baršunasta i vrlo ugodna na dodir.
Ne znam što bi moja baka danas rekla na samostojeći mikser u koji brzinski ubacujem sve sastojke i dajem mu 5 minuta da odradi priču s kuglom podatnog tijesta. 5 do 7 minuta, taman koliko mi treba da se našminkam.
Ne znam što bi moja baka rekla kad bi vidjela razne „zdrave“ verzije krampogača koje sam pokušavala pripremati dajući prednost raznim bezglutenskim ili integralnim brašnima - obogaćenim vlaknima, proteinskim brašnima od leće ili graška.
Čvarke sam pokušavala zamijeniti komadićima nemasne šunke ili dimljenim tofuom, da bih na kraju odustala i uz veliko se poštovanje poklonila starim bakinim nezdravim pogačicama koje je ona guštala uz „TV kalendar“ i čašu Ožujske pive sve do svoje 91. godine kada je spokojno zatvorila svoje oči.
Sastojci:
*500 g glatkog brašna
*pola žličice soli
*1 dl kiselog vrhnja
*1.5 dl mlakog mlijeka
*2 žutanjka + jedan žutanjak za premazivanje
*svježe mljeveni papar – količina po vlastitom ukusu
*150-200 g čvaraka
*suhi ili svježi kvasac (pola pakiranja), 1 žličica šećera
Priprema:
1. Kvasac pomiješajte sa šećerom i žlicom - dvije toplog mlijeka i pričekajte dvije minute da se kvasac aktivira.
2. Za to vrijeme pronađite pjesmu „Zagrebačkim ulicama“ Jadranka Črnka.
3. Brašnu dodajte žutanjke, sol, kiselo vrhnje, mlijeko i pripremljeni kvasac. Umijesite glatko i podatno tijesto, prekrijte ga prozirnom folijom i ostavite na toplom dva sata da se diže.
4. Sameljite ili dobro usitnite čvarke. Ja ih nikada ne sameljem do mrvičaste teksture već volim da ostane pokoji krupniji komadić.
5. Kad je tijesto udvostručilo volumen, pobrašnite radnu podlogu i razvaljajte ga u oblik duguljastog pravokutnika. Površinu tijesta pospite usitnjenim čvarcima i svježe mljevenim paprom. Preklopite lijevu trećinu tijesta prema sredini, zatim isto učinite s desnom trećinom, rukama lagano pritisnite novi pravokutnik koji ste dobili, omotajte ga prozirnom folijom i odložite u hladnjak na pola sata do 45 minuta.
6. Maknite foliju s tijesta, razvaljajte ga ponovo u oblik duguljastog pravokutnika, preklopite lijevu trećinu tijesta prema sredini, isto učinite s desnom stranom, zamotajte u foliju i ponovno odložite u hladnjak na pola sata do 45 minuta. Ponovite isti postupak još jednom do dva puta.
7. Izvadite tijesto iz hladnjaka, razvaljajte ga na debljinu od 1 - 1,5 cm.
Čašom ili kalupom za kekse izrežite okrugle pogačice, a ostatak tijesta ponovo razvaljajte i ponovite rezanje. Izrezane pogačice ostavite 20ak minuta na sobnoj temperaturi, prekrivene krpom ili prozirnom folijom, a zatim ih premažite razmućenim žutanjkom kojem možete dodati žlicu mlijeka.
Protvan s pogačicama stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 180ºC. Pecite ih 15ak minuta, odnosno dok ne dobiju lijepu zlaćanu koricu. Toliko hrskavu da ti sline cure od samog pogleda na njih.
8. Tople pogačice poslužite s čašom hladnog piva i grickajte ih uz Gričku vješticu 😊
