Isabel Allende "Paula"
"Kad se probudiš, imat ćemo pred sobom mjesece, možda godine da zalijepimo pokidane dijelove tvoje prošlosti ili, još bolje, možemo izmisliti tvoje uspomene po mjeri tvojih maštarija; zasad ću ti pričati o sebi i o drugim članovima obitelji kojoj obje pripadamo, ali nemoj od mene tražiti da budem precizna, jer mi se često omaknu pogreške, mnogo sam toga zaboravila ili mi se iskrivilo, ne pamtim mjesta, datume ni imena, no nikad mi ne promakne kakva dobra priča."
Ove je retke Isabel ispisala sjedeći kraj bolesničke postelje svoje jedine kćeri Paule. Paula je do nedavno bila zdrava, vesela mlada žena tek udana za jednog posebnog muškarca. U dobi od samo 28 godina oboljela je od rijetke bolesti - porfirije zbog koje je ubrzo pala u komu iz koje se više nije probudila.
Isabel Allende mjesecima nije napuštala bolesničku sobu svoje voljene kćeri, držeći je za ruku te je sjedeći kraj njenog kreveta napisala, po mom mišljenju, svoju najbolju knjigu.
Pripovijedala je Pauli fascinantnu povijest njihove obitelji neraskidivo isprepletenu s burnom povijesti Čilea. U svim djelima ove čileanske spisateljice, koja je zadnjih nekoliko desetljeća svoj dom pronašla u SAD-u, uočljiv je njen zamršen odnos prema svojim čileanskim korijenima. Priča Isabeline obitelji nedjeljiva je od čileanskog nacionalnog identiteta i naslijeđa. Istovremeno ponosna na svoje zemljake, njihovu kulturu, bogatu povijest i običaje, Isabel precizno uočava i strastveno se obračunava sa svim lošim osobinama svoje voljene zemlje: lošim običajima, krutim predrasudama, rigidnim patrijarhatom i teškim položajem žena u obitelji i društvu.
"Paula" je jedna od najživotnijih knjiga koje sam pročitala jer je čudesna tapiserija svega što čini život: čas je gorka, čas opojno slatka, čas prštavo raspjevana, čas bolna do suza, čas puna nade, čas turobno bezizlazna.
Mene je fascinirala lakoća kojom Isabel pretače sve svoje emocije na papir, vještina pripovijedanja kojom zadržava čitateljevu pažnju, način na koji ga uvlači u svijet koji je uvijek na granici između sna i jave, između stvarnosti i čarolije.
Čudesan svijet magičnog realizma koji je Isabel doveo do samog vrha latinoameričke književnosti.
Pauline empanade
Uvod:
Empanade su jelo koje se spominje u svakoj Isabelinoj knjizi.
Empanade nisu samo jelo.
Empanade su najvažniji sporedni lik u njenim pričama.
Empanade su neizostavan suputnik u svim životnim situacijama Latinoamerikanaca: peku ih kako bi proslavili rođenje djeteta, oprostili se od preminulog člana obitelji ili zajednice, ili pak dočekali umornog gosta koji pristiže iz daleka.
Peku ih za vjenčanja, rođendane, vjerske blagdane, obiteljska slavlja, bolne odlaske i rastanke.
Peku ih kako bi se podičili obiljem, ali ih peku i za velikih oskudica. U knjizi "Moja izmišljena zemlja" Isabel kaže da su njihove empanade mnogo ukusnije od cijele kuhinje Nebeskoga Carstva.
Takva smjela tvrdnja isprovocirala me na pokušaj da napravim to remek-djelo latinoameričke kuhinje. Bila sam neopisivo zadovoljna što su mi od prvog puta uspjele i osvojile sve moje ukućane kao i naše drage goste.
Osvajaju ne samo okusom, hrskavom koricom i mirisnim punjenjem, već i osjećajima koje pružaju.
Empanade su utjeha voljene osobe, majčin zagrljaj, očevo zadovoljno odobravanje, miris usnulog dojenčeta, čvrst stisak prijateljske ruke, vika razigrane djece u dvorištu, iznenadan poziv drage osobe iz daleka.
Empanade su život u malom jastučiću tijesta.
Javite mi što su sve empanade donijele vama :-)
Sastojci:
Za tijesto:
*1 kg glatkog brašna
*2 jaja
*1 i pol čajna žličica soli
*100g otopljenog maslaca
*360-400 ml mlake vode
Za punjenje:
*800 g mljevene junetine
*2 glavice luka sitno sjeckanog
*2-3 česna češnjaka sitno sjeckanog
*1-2 crvene paprike rezane na tanke listiće
*nekoliko žlica kukuruza šećerca
*nekoliko žlica kuhanog graha
*nekoliko žlica pasirane rajčice
*malo crnog vina po želji
*začini po izboru (ja sam stavljala mljeveni korijander, mljeveni kim i čili)
Za premaz:
*žumanjak razmućen s malo mlijeka
Postupak:
Na YT pustite: Victor Jara - Manifesto. Victor je čileanski pjevač kojeg naša spisateljica rado sluša i često ga ističe kao svog omiljenog pjevača.
Mene je fasciniralo koliko ritam pjesme savršeno odgovara ritmu koji je najpogodniji za ples ruku po podatnom tijestu. Ako vam se pjesma dopadne, pustite si listu njegovih najboljih pjesama.
Sve su divna glazbena podloga upravo za pripremu ovog jela.
Tijesto:
U 1 kg glatkog brašna dodajte 2 jaja, žličicu i pol soli, 100 g otopljenog maslaca (ili istu količinu ulja), 360-400 ml mlake vode. Ja sve sastojke ubacim u samostojeći mikser i pustim da on odradi 5 minuta. Ako nemate takav, onda možete rukama umijesiti glatko i podatno tijesto dok se ne prestane lijepiti za podlogu. Postupak ne traje dulje od 10 minuta. Tijesto oblikujte u kuglu, zamotajte prozirnom folijom i stavite u frižider na 1 h. Tijesto može odstajati u hladnjaku i preko noći.
Nadjev:
Na malo masnoće dinstajte luk, nakon nekoliko minuta dodajte meso te sve ostale sastojke osim kukuruza i graha koje dodajte zadnjih nekoliko minuta. Dinstajte dok sva tekućina ne ispari i dok ne dobijete gust umak. Dobiveni umak ohladite na sobnu temperaturu. Umak kojeg ćemo stavljati na tijesto ne smije biti vruć nego mlak te u njemu ne smije ostati tekućine jer će razmočiti tijesto.
Postupak slaganja empanada:
Tijesto izvadite iz hladnjaka i podijelite u 4 jednaka dijela. Pobrašnite podlogu i jedan po jedan dio razvaljajte na dugačku traku debljine otprilike 2 mm i duljine cca 20 cm. Dobivenu traku tijesta razrežite na komade za širinu vlastitog dlana. Napunite nadjevom na donjoj strani, preklopite gornjom stranom i vilicom utisnite rubove (kao što je vidljivo na fotografijama).
Dobit ćete znatnu količinu empanada koje su u ovoj fazi pogodne za smrzavanje. Smrzavam ih na protvanu.
Prije pečenja premažite ih razmućenim žumanjkom s malo mlijeka. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva ,otprilike 10ak minuta dok ne dobiju zlatnu koricu.
Poslužujem ih uz gusti grčki jogurt ili hladan umak od rajčica, luka i ljutih papričica.
Dobar tek !
Comments