Maja Šimleša
„Suli u avanturi – Škola“
„Smrknuo se vodenkonj, pogled diže,
Zadnja na nastavu žirafa stiže:
„Oprostite što kasnim. Kakva idila!
U ovakvoj školi nisam nikad bila.
Drage su mi knjige, brojke malo manje,
Iz prirode želim poboljšati znanje.
Koliko sati traje nastava cijela?
Malo sam gladna, od jutra nisam jela.“
Luckasta Suli u zadnji red sjeda.
Čitav je razred začuđeno gleda.“
Kad dođu oni teški dani u kojima se strepnja navlači poput otežalih, tamnih oblaka, kad me uljuljanu u udobnoj svakodnevnici iznenada preplave trenuci puni strahova, kad me nešto uznemiruje i duboko rastužuje, kad je tjeskoba tako ljepljiva i opipljiva, tada posežem za knjigom namijenjenoj djeci.
Osim molitve, moje uplašeno srce i nemirne misli ništa ne usidruje poput pjesme, priče, bajke ili filma za djecu. U tom čarobnom svijetu mašte, u šaljivim stihovima, u likovima koji su neustrašivi, nepobjedivi i gotovo besmrtni, nalazim svoj zaklon i sigurno utočište od prijetećih oluja
Posljednjih sam se tjedana očajnički koprcala u mreži napetosti, nesanice i golog egzistencijalnog straha. U pokušaju da umirim i zaštitim vlastitu djecu koja su se našla u sendviču između dvije traume - jedne izazvane potresom, a druge socijalnom izolacijom zbog zaražene Baba Roge, drhtavim sam rukama navukla neuvjerljivu masku poznatu pod nazivom „sve je u redu“.
Sigurno je i vi imate negdje doma, pa je izvlačite po potrebi, u situacijama u kojima želite, poput mene sakriti ono što se ispod nje krije - najčešće ekspres lonac pun očaja, tuge, straha ili nemoći.
Jednog mi se jutra, u onim ranim satima netom nakon izlaska sunca, nakon još jednog buđenja izazvanog podrhtavanjem tla, u krevet ušuljao najmlađi i najmazniji član naše obitelji, noseći slikovnicu s predivnom ilustracijom vesele žirafe: „Mamice, 'ajmo čitati Suli“
„Svaka životinja svoj talent ima,
no neke vještine trebaju svima.
Tigrić je znalac, zviždaljka u šapi,
sve vježbe pišu u njegovoj mapi:
tri kruga oko škole, tko je brži,
tko se najbolje u skakanju drži?
Kome je plivanje najjača strana,
a kome penjanje najveća mana?“
Postupno su me, stranicu po stranicu, veseli stihovi, dinamična priča te prelijepe ilustracije opustile, umirile i uspjele izmamiti osmijeh. Onaj pravi pravcati, bez pridjeva „kiseli“.
„Suli u avanturi – Škola„ - treća je slikovnica o vrckavoj žirafi proizašla iz bujne mašte talentirane autorice Maje Šimleše i sjajnog ilustratora Svena Nemeta.
Neke smo stihove iz prethodne dvije slikovnice znali napamet i nakon opetovanih čitanja, recitacija i dramskih izvedbi u našem dnevnom boravku, pričali o Suli kao o djevojčici iz susjedstva s kojom smo vrlo bliski.
Spisateljica Maja vješto barata rimom, s lakoćom gradi priču u kojoj svaki životinjski lik posjeduje zanimljive ljudske osobine, a interakcija simpatičnih likova potiče djecu na raspravu o stvarnim životnim situacijama na koje ih priča o Suli neminovno podsjeća.
Kao i u svakom osvrtu na knjigu koja je na mene ostavila značajan trag, ni o ovoj stihopriči neću pisati duge besjede i recenzije. Željela sam vam samo prenijeti svoje čitateljsko kao i roditeljsko zadovoljstvo s knjigom za koju će djeca uvijek iznova tražiti: „Čitaj mi još“.
Za sam kraj imam potrebu s vama podijeliti jednu svoju malu i nikad ispričanu priču.
U jednom razdoblju djetinjstva oduševljavali su me stihovi, prije svega ritmičnost poezije pisane u rimi te sam imala sam silnu potrebu i želju pisati pjesme. Kao marljivi član literarne školske grupe, u petom sam razredu napisala pjesmu o tadašnjim redukcijama struje. Borila sam se s teškim zadatkom pronalaska odgovarajuće rime, preznojavala nad ritmom i brojem slogova, recitirala je pred ogledalom, nestrpljivo očekujući dan kad ću je predstaviti svom omiljenom profesoru hrvatskog jezika. Njega je moj pjesnički uradak oduševio, barem mi je to svojim reakcijama toplo pokazivao te najavio njeno objavljivanje u školskom listu. Pri tome je strpljivo kimao glavom slušajući svog kolegu iz zbornice koji mu je pomalo uzbuđenim i šaputavim glasom savjetovao da baš nije mudro objaviti pjesmu koja bi se mogla protumačiti kao kritikom tadašnjeg društvenog i državnog uređenja. No to je već tema za neku drugu priču.
Evo i moje pjesmice:
„Došlo vam je ljudi moderno doba
svijeće se gase, struja se proba.
Naše se bake dive tom čudu
jer su navikle da noću u mraku budu.
A sad vam je novi hit sezone
redukcija svakog trećeg dana,
pa fenjeri i svijeće koji su u zaborav pali
u našim su kućama opet zasjali.
A u 8 sati, nekad i prije - evo ti sreće
došla je struja, gase se svijeće.
I od velikog ushićenja nestade mi rime
pa ja moram smjesta završiti s time.“
P.S. Pjesmica je izašla u školskom listu na veliko veselje njene autorice i široke joj obiteljske i susjedske zajednice 😊
Vafli za Suli i razrednu ekipu
Sastojci za četiri osobe (Suli, vodenkonja, merkata i sovu)
*6 jaja
*šalica pirea muškatne tikve (ako nemate butternut tikvu dobro će poslužiti i dvije banane dobro izgnječene vilicom u glatki pire. Verzija s tikvom nama je nešto ukusnija, ali u nedostatku tikve banana je odlična zamjena)
*3 žlice meda
*1 čvrsti jogurt (ako imate onaj proteinski s okusom vanilije, bit će njamiiii)
*4 – 5 žlica zobenog brašna (možete sami samljeti zobene pahuljice u fino brašno)
*1/3 čajne žličice praška za pecivo
*ekstrakt vanilije ili jedan vanilin šećer, cimet po želji
*kokosovo ulje ili mliječni maslac za premazivanje aparata za vafle
Postupak:
1. Na ju tjubu pronađite pjesmu "I Can See Clearly Now" u izvedbi Jimmyja Cliffa
2. Uključite aparat za vafle kako bi se dobro ugrijao dok vi miksate smjesu.
3. Miksajte jaja s medom dok ne dobijete gustu pjenicu. Zatim dodajte sve ostale sastojke, a zobeno brašno dodajte na kraju, kako biste lakše procijenili točnu količinu. Smjesa za vafle treba biti nešto gušća od smjese za palačinke, ali se ne optrećujete previše s gustoćom. Meni svaki put ispadnu odlične, bez obzira na različitu gustoću.
4. Ponovo pustite pjesmu. Ja je zajedno s malenim pjevam iz sveg glasa, plešući oko našeg kuhinjskog otoka, veseleći se njenom terapeutskom učinku.
5. Kistom premažite malu količinu odabrane masnoće po kalupu u koji stavljate smjesu. Pečete ih kao što pečete bilo koju drugu vrstu vafli. Ako nemate aparat za vafle, pecite ih na neprijanjajućoj tavi kao malene i deblje američke palačinke.
6. Poslužite ih s kompotom ili nekim ukusnim pekmezom.
7. Mi ih zimi jedemo s domaćim pekmezom od šljive, borovnice i aronije a ljeti sa svježim bobičastim voćem.
8. Ne zaboravite višak podijeliti Suli i njenoj razrednoj družini. Nestašni školarci brzo će ogladniti i rado se zasladiti nakon napornog školskog rasporeda 😊
„Kad strah te zgrabi, zube mu pokaži,
vjeruj u sebe, to srce osnaži.
Sad korak po korak i strah će proći,
na njegovo mjesto hrabrost će doći.“
