Rhys Bowen „Dječak iz Toskane“
„Svaki put pretrčala bih zadnjih sto metara do kuće kad sam se vraćala iz škole. Upala bih u kuhinju i mama bi dignula glavu od štednjaka, gdje je u to vrijeme uvijek nešto kuhala. Topao miris pečenja potpuno bi me preplavio. Mama bi na sebi imala veliku bijelu pregaču, lice bi joj bilo crveno i bila bi dobrano posuta brašnom. Raširila bi ruke i uhvatila me u zagrljaj.“
Ugledala sam je. Knjigu. Magnetski me privukla prelijepa naslovnica, sva okupana toplim nijansama zlatne i žute te čarobnom imenicom „Toskana“ koja se nalazi u samom nazivu djela. Na spomen Toskane kapituliram odmah. Knjigu kupujem nestrpljivo, još u pretplati, prije nego što će se ponosno smjestiti na police knjižara, onako primamljiva i sva zavodljiva.
A tek kratak sadržaj kojim je najavljena!
Britanski pilot aristokratska porijekla za vrijeme drugog svjetskog rata biva ranjen u bajkovitom pejsažu okupirane Toskane. Ranjenika njeguje mještanka Sofia, skrivajući se od Nijemaca, a između njih se pomalo rađa ljubav. Tridesetak godina nakon rata, on umire u Engleskoj, a njegova kći Joanna, ne znajući gotovo ništa o velikom dijelu očeve povijesti odlazi u Toskanu u potrazi za odgovorima na bezbroj pitanja o svom voljenom i tajnovitom ocu. Tamo je osvajaju mirisi i okusi toskanske kuhinje, kao i sin Sofije koja je je još za vrijeme rata nestala iz svog sela.
Upecala sam se odmah i knjigu pročitala gotovo u dahu iako nerado priznajem da sam joj našla i brojne zamjerke. Znam da sam prilično zahtjevan čitatelj i da me svaka knjiga ne osvaja tako lako, čak ni ona čiji se autor okitio zavidnim književnim nagradama. A što mi konkretno nije leglo u „Dječaku iz Toskane“? Nedostatak slikovitih opisa koji bi u moj dom donio vizure čarobne Toskane, predivnih i prepoznatljivih pejsaža, zelenih brežuljaka i pitoresknih gradića na tim pitomim obroncima. Zašto spisateljica nije pričala o nestvarnim bojama kojima su brojni slikari stoljećima pokušavali prenijeti tu jedinstvenu nijansu sunčeve svjetlosti razlivenu toskanskim krajolikom? Nepreglednim poljima makova, suncokreta i starim maslinicima? Vinogradima koji se valovito prostiru krajobrazom koji te mami ga odmah posjetiš….
Moram se zaustaviti, sada sam vjerojatno pretjerala. Ovo je naravno, moje osobno i vrlo subjektivno očekivanje od romana čiji se dobar dio radnje događa u kraju u koji sam slijepo zaljubljena. Nekoliko sam puta posjetila taj neopisivo očaravajući kutak Italije. Često se prisjećam kako sam kao opijena lunjala uličicama San Gimignana ne mogavši se nasititi ljepote. Upijala sam mirise, zvukove, okuse i slike te ih brižno pohranjivala u svoju najčuvaniju škrinjicu uspomena. Usporavala sam korake, pokušavajući produžiti svaki trenutak svog boravka u Toskani. Ne sjećam se s kojeg sam se putovanja tako teško vraćala doma… Oprostite mi, na spomen Toskane nerijetko tako odlutam.
Vratimo se knjizi. Iako možda zvuči kao da sam je kritizirala, ne želim reći da je knjiga loša, jer se kao takva sigurno ne bi pojavila na ovom blogu. Radnja je zanimljiva, likovi dobro ocrtani, a neodoljivi mirisi tipične toskanske kuhinje motivirali su me da još isti dan svojim ukućanima pripremim lokalnu tjesteninu zvanu pici (vrlo sličnu istarskim pljukancima). Tražite li lagano štivo sa zanimljivom fabulom, volite li Toskanu , priče o zabranjenim ljubavima u drugom svjetskom ratu, obiteljskim tajnama s elementima krimića, „Dječak iz Toskane“ sigurno vas neće razočarati.
Toskanska torta od badema i meda
Uvod: Premda knjiga obiluje fantastičnim jelima kojima je Toskana zavela Joannu, mene je inspirirao trenutak u kojem ona, putujući vlakom do San Salvatorea, presjeda u Firenzi, gdje si je priuštila nezaboravan cappuccino i „grešno ukusan kolač s medom i bademima“. Upravo ću takav kolač napraviti za svoj poslijepodnevni cappuccino na terasi i prebiranje po uspomenama iz Toskane.
Sastojci:
*3 jaja
*130 g meda (med je teže izvagati, pa slobodno stavite 4-5 velikih žlica)
*100 g mljevenih badema (Preporučujem blanširane bademe. Skinite im kožicu, zatim kratko tostirajte u neprijanjajućoj tavi. Kad se ohlade sameljite ih u sjeckalici. Ili kupite grubo mljevene bademe)
*100 g bademovog brašna
*žlica ruma
*ribana korica netretirane naranče
*prašak za pecivo
Priprema:
1.Pustite pjesmu Meravigliosa creatura Gianne Nannini. Ovu pjesmu sam otkrila tek nedavno iako nije novijeg datuma. Prepustite se njenom posebno ugodnom glasu, istovremeno tako nježnom ali i pomalo hrapavom.
2. Upalite pećnicu na 180 ºC.
3. Miksajte jaja s medom nekoliko minuta dok ne dobijete gustu pjenu svijetložute boje. U tu kremu zatim dodajte narančinu koricu, rum, prašak za pecivo i žlicu po žlicu mljevenih badema i bademovog brašna, ne gaseći mikser.
4. Dobiveni biskvit izlijte u kalup za torte promjera 20-24 cm. Ja sam upotrijebila kalup manjeg promjera kako bih dobila što viši biskvit.
5. Tortu pecite 20tak minuta, dok ne dobije lijepu zlatno žutu koricu.
6. Ohladite je, narežite i servirajte. Jednom sam poslužila sa žlicom sladoleda od vanilije a drugi put s džemom od ribiza (recept možete pronaći ovdje: https://www.citamikuham.com/post/muffini-od-ribiza-i-ricotte-za-meg). Smjestite se među udobne jastučiće u nekom mirnom kutku vašeg doma ili terase i guštajte u neodoljivoj kombinaciji torte i cappuccina. Sklopite oči i otputujte u čudesnu Toskanu. Pišite mi kako vam je bilo 😊