Louisa May Alcott „Male žene“
„U kuhinji je vladala zbrka i očaj. Jedno izdanje pekmeza cijedilo se po staklenkama, drugo je ležalo prevrnuto na podu, a treće je veselo zagaralo na štednjaku. Lotty je mirno i teutonski hladnokrvno jela kruh i pila vino od ribiza jer je pekmez i dalje bio beznadno rijedak, dok je gospođa Brooke sjedila i neutješno jecala prebacivši pregaču preko glave.“
Davnih sam dana pročitala ovaj predivan klasik koji me toliko duboko uvukao u topli dom obitelji March u vrijeme američkog građanskog rata. Dok je otac obitelji na ratištu, majka je kod kuće brinula o četiri predivne djevojčice. Priča o njihovom odrastanju, toplom obiteljskom gnijezdu, odricanju zbog ratne oskudice, istinskim i nepromjenjivim životnim vrijednostima te čvrstim sponama između svih članova obitelji i danas, više od 150 godina od prvog objavljivanja, ne gubi na svojoj ljepoti i aktualnosti. Mnogo je odličnih recenzija napisano o ovom romanu, a kako ja ne pišem recenzije želim vam ukratko ispričati svoju intimnu vezu s ovim predivnim književnim djelom.
Meg, Jo, Beth i Amy. Četiri ljupke sestre koje sam upoznala i snažno zavoljela negdje u višim razredima osnovne škole, a zbog kojih sam nerijetko maštala o sestrama koje nisam nikada imala. Nešto kasnije, kao mlada i tek udana žena koja očekuje svoje prvo dijete, maštala sam o kćerima koje ću imati. Od samog početka braka željela sam imati veliku obitelj s više djece i u mojim snovima to su uvijek bile kćeri. Četiri ljupke djevojčice krupnih i bistrih očiju, koje strpljivo i mirno sjede dok im dugu i svilenkastu kosu pletem u pletenice ili stavljam mašne u njihove mekane uvojke.
Djevojčice koje se graciozno kreću u ženstvenim haljinicama ukrašenima čipkom, volanima i šljokicama. Djevojčice koje sviraju klavir, gitaru, flautu i violinu, a sa svojom mamom rado odlaze na koncerte klasične glazbe. Jedna od njih već sada razvija sopran za operu, druga je nadarena za ples, treća ima rijedak spisateljski talent, a četvrta predivno barata kistom i bojama. Djevojčice su to čiji anđeoski glasovi odskaču od drugih glasova u dječjem crkvenom zboru. Prave male dame kojima je elegancija, ljupkost i ženstvenost u toj mjeri urođena da ih tim osobinama nitko ne treba podučavati. Ukratko, sanjala sam upravo onakve djevojčice kakva ja nisam nikada bila. Ali ono, baš nikada. A kakvu sam djecu dobila?
Bog je uslišao moje molitve s prvim djetetom, predivnom kćeri koja je apsolutno ispunila dio mojih maštanja. Bila je baš onakva kakvu sam sanjala ili čak više od toga. No, nakon nje počeli su dolaziti dečki. Rodila sam ih trojicu. Bučnih harambaša i zahtjevnih fakina. Lutkice i šivaći pribor zamijenila sam bagerima, setovima alata i svom silom građevinske mehanizacije kojoj imena ne znam. Haljinice sam zamijenila vječito zaflekanim trenirkama koje se poderu već prvi tjedan nošenja. Lakirane cipelice uvijek blatnim i pohabanim tenisicama. Čipku su zamijenili rukavi nerijetko umrljani šmrkljima, jer dečki nemaju vremena brisati nos u maramicu. Vivaldi i Mozart pristojno su ustuknuli pred Bolesnom braćom, Neredom i Stokom. Mirne večeri poezije pretvorile su se u bučno skandiranje i deračinu uz Ligu prvaka, a odlasci na Orašara u doček raznih nogometaša, rukometaša i ostalih uspješnih sportaša.
Da skratim priču, život se pobrinuo da dobijem baš onakvu djecu kakva sam i ja sama bila. Bučnu, neobuzdanu, pomalo divlju i buntovnu. Uhh! Sad sam se malo izjadala pa napokon možemo peći kolače.
Muffini od ribiza i ricotte za Meg
Uvod: U našem voćnjaku rastu brojni grmovi ribiza. Već desetljećima, svake me godine početkom lipnja, njihovo dozrijevanje iznova podsjeća na scenu iz knjige u kojoj Meg, mlada, tek udana žena odlučuje pripremiti pekmez od ribiza. Ni manje ni više nego 50 staklenki. Usprkos silnom trudu i velikoj želji, satima pripreme i pomnom izučavanju kuharice gospođe Cornelius, pekmez nije uspio, ostao je tek rijetka i neupotrebljiva tekućina. Inspirirana gorkim suzama i očajem koji je obuzeo našu dragu Meg napravila sam ove ukusne muffine od ribiza koje sam poslužila s džemom od istog voća koji se zahvaljujući želinu stisnuo baš koliko treba (Bogu hvala na ovakvim novotarijama koje nam olakšavaju kuhanje 😊).
Napomena: Ove sam muffine radila sa svojim sinovima. Dvojicom onih mlađih. Oni su, naviknuti da je glazba neophodna kulisa za pripremu svakog jela u našoj kuhinji, birali glazbu za ovaj fini desert. Odahnula sam kada sam čula njihov izbor, iako bih ja uz pripremu ovih muffina slušala Soundtrack Little Women.
Sastojci: (za 12 muffina)
*200 g ribiza
*250 g ricotte
*60 g otopljenog maslaca
*2 jaja
*120 g brašna
*150 g šećera (ja stavljam eritrit)
*vanilin šećer
*prašak za pecivo
*limunova korica
Postupak:
1. Na you tubeu pustite Bohemian Rapsody legendarne grupe Queen.
2. Upalite pećnicu na 180º da se zagrije dok pripremate smjesu. Priprema muffina traje najviše 10 minuta, taman da se pećnica ugrije.
3. Dva jaja miksajte sa šećerom minutu, dvije. Smjesi zatim istovremeno dodajte ricottu, limunovu koricu, otopljeni maslac i vanilin šećer. Miksajte kratko dok se svi sastojci dobro ne sjedine, zatim dodajte brašno i prašak za pecivo i miksajte još minutu. Smjesi zatim ručno dodajte ribize pazeći da ih ne zgnječite i nježno promiješajte.
4. Pronađite pjesmu „We Will Rock You“ istog benda 😊
5. Napunite kalupe za muffine smjesom.
6. Pecite muffine 15-20 minuta, odnosno dok lijepo ne porumene.
7. Pustite da se ohlade i servirajte s džemom od ribiza.
8. Guštajte u finim muffinima i javite mi kako su vam uspjeli 😊
A kako su ih radili moji dečki? Mlađi obožava razbijati jaja i hipnotizirano promatrati kako jedno po jedno padaju u zdjelu. Od silnog uzbuđenja jedno je jaje završilo na podu, stariji je ugazio u razliveno jaje i prošetao ga po cijeloj blagovaonici. Tada je krenula galama uz povike: „Glupane, kaj ti ne znaš razbiti jedno jaje?“ „Ti si glupan, reći ću te tati da govoriš ružne riječi“ „Daj pogledaj kuda ti kaplje biskvit, usrao si cijelu kuhinju“ „Ti si usrao mami pod, sram te bilo kak se razgovaraš.“
Da vas ne zamaram puno, kuhinja je izgledala kao svinjac nakon pripreme 12 jednostavnih muffina. Biskvita je bilo po zidnim pločicama i cijelom radnom pultu, a pola staklenke eritrita prosulo se u ladicu s beštekom. Ljuske od jaja začepile su sudoper, a umjesto 12 silikonskih kalupa uspjeli su ih zaprljati dvadesetak. Izgnječene ribizle nalazila sam još danima po ladici u koju uredno slažem plastično posuđe, a u posudi s brašnom udobno gnijezdo našla je velika hrpica ricotte.
Tek što sam lijepo servirala, došao je najstariji sin koji je nezadovoljno frktao nosom na ponuđeni desert jer isti sadrži previše jednostavnih ugljikohidrata i šećera te se kao takav ne uklapa u njegovu sportsku prehranu bogatu kvalitetnim proteinima. Situaciju je koliko toliko spasio moj muž koji uvijek pohvali svako moje jelo i koji je zajedno s dečkima počistio kuhinju dok sam ja uz čašu vina čitala „Male žene“.
Džem od ribiza
Ribiz prije kuhanja obavezno pasiram kako bi se odvojile sitne koštice. Pasirati ih možete na pasirku ili ih protisnite kroz sokovnik za hladno prešanje ako ga imate. Ja ga imam, pa je cijeli postupak vrlo jednostavan i brz Ne pokušavajte ribize ubaciti običan sokovnik jer ćete ih upropastiti, već koristite isključivo onaj za hladno prešanje. Dobiveni gusti sok ribiza stavite u zdjelu, na 1 litru soka dodajte oko 250 g eritrita (možete staviti istu količinu šećera ili zasladite prema svom ukusu) i stavite kuhati. Čim zakipi dodajte želin, kuhajte uz stalno miješanje prema uputama na vrećici nekoliko minuta, sipajte u vruće staklenke i to je to 😊
Ovaj džem ide odlično uz panna cottu, palačinke sa sladoledom ili ga poslužite s nekim jednostavnim biskvitom.