Myles na gCopaleen „Usta sirota"
„Nekome tko se cijeli život bori s nedaćama i pati od nedostatka krumpira, nije lako razumijeti što je to sreća, niti zna kako se ophoditi s blagostanjem.“
Dragi čitatelji i gurmani,
najljepše vas molim da prije čitanja daljnjeg teksta skoknete na sljedeći link: https://forvo.com/word/myles_na_gcopaleen/ i pokušate izgovoriti ime Myles na gCopaleen. Ovu molbu preskočite ako kojim slučajem zaista znate kako se izgovara ime ovog irskog pisca. Ja sam pažljivo poslušala nekoliko desetaka puta, lomila jezik, blejala u monitor, pojačavala zvučnike i bezuspješno pokušavala ponoviti ovo ime. Vikala sam na djecu: „Tišina, tišinaaa!" sada već frustrirana, frfljajući i mumljajući neartikulirane zvukove koji zasigurno ne pripadaju ni jednom jeziku ljudskoga roda, dok su se klinci valjali po podu od smijeha: „Mama se napilaaa“. Na kraju sam odustala, ali će me jako veseliti ako netko od mojih dragih čitatelja uspije izgovoriti ime ovog pisca kako treba 😊
Roman „Usta sirota“, objavljen je davne 1941.godine i najpoznatije je književno djelo napisano na irskom jeziku. Autor, pravim imenom Brian O'Nolan, ovo je djelo potpisao pseudonimom Myles na gCopaleen, a kao pisac koristio je još i pseudonim Flann O'Brien. Radnja romana odvija se u zabačenom irskom selu Corca Dorcha, selu u kojem se ne vidi kraja bijedi i siromaštvu, kao ni obilnim kišama biblijskih razmjera. Osim materijalne bijede, autor na izuzetno karikaturalan način ilustrira mentalnu i intelektualnu bijedu stanovnika toga kraja. Pomalo vam s nelagodom priznajem da sam se čitajući ovaj roman apsurda dobro zabavila i poprilično hihotala. Gotovo su me na svakoj stranici nasmijavale groteskne i nadrealne slike iz života irske sirotinje. Pri tom sam se nekoliko puta ozbiljno zapitala je li u redu smijati se takvoj, zapravo strahoti. Tom tužnom i tragičnom životu brojnih generacija Iraca koji su se grčevito borili za svoj jezik, običaje, kulturu i neovisnost. Kao da im borba protiv možda još opasnijeg neprijatelja, gladi koja nemilosrdno odnosi brojne živote, nije bila dovoljna.
U svakom slučaju, preporučujem vam ovu neobičnu i stvarno otkačenu knjigu od svega stotinjak stranica. Jer svega će biti samo ovakvih romana, nikada više 😊 (morala sam parafrazirati pisca koji na meni tako simpatičan način svako malo u romanu kaže „jer svega će biti samo njega nikada više“).
Proljetna salata za usta sirota
Uvod: Kažu da se u Bibliji 365 puta spominje zapovijed „Ne boj se!“. Nisam brojala, ali sam dojma da se „krumpiri“ u romanu „Usta sirota“ spominju isto toliko puta. Taj gomolj ne predstavlja neku deliciju mom razmaženom gurmanskom nepcu iako ponekad jako volim pojesti odličan vrući pomfrit. Ne iz McDonaldsa ili bilo kojeg drugog fast fooda, već domaći krumpir, po mogućnosti mladi, pržen u kvalitetnom suncokretovom ulju ili još bolje, na domaćoj svinjskoj masti. Taj nesretni krumpir, koji sam u romanu doživljavala kao jednog od važnih likova, inspirirao me na pripremu ove fine proljetne salate. Vi se možete igrati sa sastojcima, krumpiru dodajte one okuse koji vama odgovaraju. U svakom slučaju, salatu poslužite u što šarenijem izdanju. Meni je u ovoj izvedbi odlična kao samostalan obrok, dovoljno mi je zasitna da odigra ulogu glavnog jela, dok je moji ukućani vole kao prilog uz ribu ili komad mesa.
Sastojci:
*mladi krumpir *mladi luk *mini rajčice *rotkvice *crne masline *tostirane bučine (bundevine) sjemenke *sol (ako bez nje ne možete)
Postupak:
1. Mladi krumpir dobro operite. Ako ste sigurni da je uzgojen bez kemije, nemojte ga guliti. Skuhajte ga i pričekajte da se malo ohladi. Salatu možete raditi s potpuno hladnim ili s toplim krumpirom. Nama je odlična u obje verzije.
2. Na jubitu pronađite Mo Ghille Mear u izvedbi The Choral Scholars of University College Dublin. Pojačajte zvuk i uživajte u ovim predivnim glasovima. Uz ovu pjesmu ja uvijek odlutam u daleka prostranstva predivne Irske, u bujno zelenilo za koje su zaslužne toliko opjevane depresivne i obilne kiše. Na taj smaragdni otok šiban oštrim vjetrovima, na veličanstvene klifove koje zapljuskuju golemi valovi Atlantika. U maglom obavijene kamene ruševine koje su stoljećima nijemo svjedočile krvavoj prošlosti, a među čijim se zidinama i dalje čuje šapat drevnih legendi… Kad pjesma završi, smeteno tražim dasku za rezanje, pitajući se zašto još pobogu nisam posjetila ovu mističnu zemlju.
3. Krumpir i mladi luk narežite na srednje velike komade, rotkvicu na ploškice, mini rajčice prepolovite. Slažite u zdjelu slojeve krumpira i svih ostalih sastojaka, a po vrhu pospite bučine sjemenke koje ste uz stalno miješanje popržili u tavici nekoliko minuta. Začinite s uljem po izboru. Ja je poslužujem s finom i zdravom majonezom od slanutka i jogurta. Moj je sin zove „bljakoneza“. Ne slušajte njega, dečko je u pubertetu. Vjerujte meni i probajte napraviti ovu verziju majoneze od koje ne raste guza 😊
Majoneza od slanutka
Sastojci:
*kuhani slanutak *čvrsti jogurt (može i grčki) *limunov sok *maslinovo ulje *malo soli *prstohvat kurkume
Postupak: u blender stavite sve sastojke i dobro blendajte dok ne dobijete gusti i gladak umak bez komadića ili mrvica. Obično na 300 g kuhanog slanutka stavljam oko 300 g jogurta, sok od pola limuna i dvije žlice maslinovog ulja. Vi se igrajte s omjerima ovisno o tome koliko gusti preljev želite dobiti.
Kad je salata gotova, udobno se smjestite za stol i uživajte u finoj salati slušajući:
Ar Éirinn Ní Neosfainn Cé Hí u fenomenalnoj izvedbi Marie McCool.
Jer svega će biti, ali ovakve salate nikad više. 😊
