top of page

Patlidžani sa sirom za lijepu Ines



Baltasar del Alcázar

Tri stvari


Moja ljubav tri su stvari

i svaka mi srce rani:

lijepa Ines, dobra šunka

i sa sirom patlidžani.


Zbog te Ines, ljubavnici,

pamet mi je bila slijepa

te sam skoro zamrzio

sve što nije Ines lijepa.

I tako sam ludovao

dok mi nije jednog dana

za marendu dala šunke

pa sira i patlidžana.


I otada nitko ne bi

mogo pravo da rasudi

za kojom mi od tri stvari

ponajviše srce žudi,

jer razlike tu vam nema,

sve je dobro i bez mane:

sad bih Ines, sad bih šunku,

sada sir i patlidžane.


Šunka je iz Aracena,

a Ines je ljepotica,

dobar sir i patlidžani

stara španska poslastica.

I ako se pravo važe

tereti su poravnani,

sve je isto: šunka, Ines

i sa sirom patlidžani.


Baltasar del Alcázar (1530-1606), prijevod Nikola Miličević


Ne mogu se baš pohvaliti da me poezija često inspirira na kuhanje. A kako i bi kad je ona često lišena priče o toj trivijalnoj potrebi za hranom, posebice ukusnom hranom koja bi mogla, ne daj Bože, čitatelja poticati na hedonizam. Kad svi znamo da hedonizam ili budimo precizniji - profinjeni gurmanski doživljaji i užici nekako baš nisu spojivi s poezijom. Ili je to samo moj vrlo subjektivan dojam ili zabluda?

Zasigurno su toj mojoj predrasudi kumovali pjesnici koji su mi nerijetko predstavljani kao mršavi likovi, zamišljenog i tužnog pogleda. Na neobrijanom im se licu upalih obraza jasno očitavaju nemir, tjeskoba ili neka gorčina. Obično sjede u nekom mračnom kutku kavane ili gostionice praznog ili polupraznog želuca ispijajući tko zna koju čašicu, kriglu ili bokal alkoholnog pića.

Gotovo uvijek djeluju u većoj ili manjoj mjeri odsutno, zapleteni u svoje bremenite drame, egzistencijalne dvojbe, nesretne i neuzvraćene ljubavi. U kutu usana im visi cigareta čiji sivi pepeo pada po otrcanoj, višestruko zakrpavanoj i jednako sivoj odjeći.

Oni otmjeniji pjesnici, nešto boljeg pedigrea i značajnijeg imovinskog statusa, a koje ovi "kavanski poete" posprdno nazivaju "salonskim pjesnicima“ - puše lulu u svojoj stilski namještenoj radnoj sobi, dok im podno nogu nerijetko drijema kakav mačor ili psetance s kojim se uglavnom bolje slažu nego s primjercima ljudskog roda.

Gotovo zaboravih spomenuti i treću vrstu pjesnika. To su pjesnikinje - jednako mršave, zamišljene, poludepresivne zatočenice vlastitih trenutaka tjeskobe i patnje. Prekaljene ratnice izmučene stoljetnim bitkama protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja. Uh...slobodno me prekinite ako mislite da sam pretjerala. Zapravo sam samo htjela reći koliko me ova pjesma potakla da u pjesnicima pronađem i vidim onu drugu i veseliju stranu. Nažalost, nisu mi poznata ostala djela ovog seviljskog pjesnika kojeg ja vidim kao pravi antipod prethodno opisanim pjesnicima.

Sada ću si dozvoliti "pjesničku slobodu" i predstaviti vam Baltasara onakvim kakvog ga ja zamišljam. A vidim pjesnika okruglih obraza, punih usana i još punijeg pristojno zaobljenog trbuščića.

Baltasar je sladokusac i gurman, dobre ćudi, veseljak od rođenja. Teško je pronaći čovjeka u Sevili koji bi o Baltasaru rekao nešto loše. Upravo je izašao iz brijačnice, sav mirisan, svježe podšišane kose i uredne brade. Nešto je mangupsko u njegovom brzim i spretnim kretnjama kojima žuri u obližnju krčmu u kojoj mu je za oko zapela krčmareva kći, lijepa Ines.

Kradomice obilazi oko nje već tjednima, tek je ovog proljeća primijetio ženstveni djevojčurak koji je tako naglo propupao. Nije li se musava Ines još prije dvije zime sramežljivo skrivala iza majčinih skuta? Kakve li promjene u tako malo vremena! Neki mu se dan lijepa Ines zavodljivo smješkala i dok ga je posluživala nekoliko je puta tobože slučajno okrznula svojim koljenima o njegove noge koje su nemirno cupkale ispod stola. Jučer je bila još smionija - lelujajući bokovima više je puta dolazila do njegova stola s kojeg je brisala nepostojeće mrvice kruha spustivši svoje bujno poprsje gotovo na njegov tanjur. Zajapurio se jadni Baltasar primijetivši da joj je bijela bluza svakim danom sve nehajnije vezana, izrez na grudima sve dublji, a fine vrpce su gotovo popustile i završile u njegovom tanjuru s patlidžanima.

Uživao je Baltasar u svakom zalogaju još vrućih smotuljaka, umakao mirisnu koricu kruha u umak od rajčica cijelo vrijeme pogledavajući vrckavu Ines.

Nije znao što ga više mami: fina šunka, lijepa Ines il' sa sirom patlidžani😊


Patlidžani sa sirom za lijepu Ines


Uvod:

Na you tube-u pronađite: Julio Iglesias "Quiereme".

Ne poznajem španjolskog galeba i vječnog zavodnika koji bi me podsjećao na starog Baltasara kao stari zavodnik Julio 😊


Sastojci za 3-4 osobe:


*2 veća patlidžana

*200 g mozzarelle

*100 g fine šunke (nisam našla onu iz Aracena, ali ga je dostojno zamijenio drniški pršut)

*200 g sjeckane rajčice (može ona iz konzerve, ali je meni bolja domaća)

*maslinovo ulje

*sol, papar, bosiljak ili origano po želji


Postupak:

1. Patlidžane narežite po dužini na tanke kriške. Ja ih ne gulim a vi kako želite. Posolite ih, slažite na tanjur ili u posudu stavljajući papirnati ubrus između slojeva da upije tekućinu koju će patlidžani pustiti. Meni su najbolji kad odstoje najmanje sat vremena.

2. Na maslinovom ulju popržite odreske patlidžana nekoliko minuta s obje strane dok patlidžan ne omekša. Pečene ih malo ohladite da ne budu prevrući.

3. Na pečeni odrezak patlidžana stavite tanku krišku šunke, komadić mozzarelle pa ga zamotajte. Možete ga učvrstiti čačkalicom ili smotuljak samo stavite u posudu s rubom patlidžana okrenutim prema dnu posude kako se prilikom pečenja ne bi otvorio.

4. Kada potrošite sve odreske prelijte ih sjeckanom rajčicom u koju ste dodali bosiljka ili origana. Po rajčici pospite ribani parmezan ili neki drugi tvrdi ribani sir.

5. Zapecite ih 10tak minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva.

6. Poslužite ih još vruće uz čašu dobrog crnog vina, po mogućnosti španjolskog te krišku još toplog kruha. Umačite kruh u umak koji je nastao pečenjem patlidžana i sjeckanih rajčica, uživajte u mirisu šunke. Otvorite bocu vina i nazdravite starom Baltasaru koji nam je ostavio ove divne stihove koji su me nasmijali i potaknuli da čim završi ova "covid drama" otputujem u predivnu Sevillu i potražim krčmu u kojoj je Baltasar izgubio glavu za lijepom Ines. Nazdravite i za Ines koja me inspirirala na pripremu jednostavnog, ukusnog i zavodljivog jela. I na kraju, natočite još malo i nazdravite pjesnicima koji znaju uživati u životu!







416 views1 comment

Recent Posts

See All
bottom of page