Elif Shafak „10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu“
Knjiga „10 minuta i 38 sekundi“ moj je prvi susret s majstorskim perom turske spisateljice Elif Shafak. Čitajući ovu priču doživljavala sam je poput nepredvidljive rijeke koja teče; ponekad bučno i brzo, ponekad nježno i pitomo. Rijeke koja je u jednom trenu siva, duboka i tmurna, u drugom voda bistre površine u kojoj se ogledaju oblaci koji je prate. O knjigama koje me tako snažno uvuku u svoju intimu ne mogu puno pričati ni pisati. Osjećam da moje riječi nisu dostojne opisati veličanstvene trenutke koje takve knjige daruju čitatelju. Stoga ću ih samo zdušno preporučivati svim ljubiteljima pisane riječi i svjetova koje nam otkrivaju veliki majstori pera. Ako je niste pročitali, pitam se što čekate, baš kao što samu sebe pitam zašto se nisam ranije upoznala s ostalim knjigama fenomenalne Elif Shafak.
Leila je prostitutka s dugogodišnjim radnim stažem u Istanbulu, zaposlena u bordelu, u četvrti poznatoj po tom tužnom biznisu. Nakon brutalnog ubojstva, njezino tijelo je bačeno u kontejner, no njen mozak još 10 minuta i 38 sekundi vrlo živo vrti film cijelog Leilinog života. Film pun preciznih sjećanja, boja, zvukova, mirisa, okusa, hrane, tuge, nadanja i radosti. Film njenog života.
S velikim sam nestrpljenjem pripremala namirnice za jelo koje ću vam pripremiti u čast ovoj predivnoj knjizi. Jelo koje se u knjizi nije zateklo tek slučajno. Leila, prodavačica svoga tijela, doživjela je jednu, ali pravu i čistu ljubav: svog muža Alija. Za vrijeme kratkog, ali sretnog braka, suprug joj je pripremao doručak: „pečeni kruh, slane paprike i simit pogačice kupljene kod uličnog prodavača, s bijelim kockicama sira poprskanim maslinovim uljem i dvije grančice ružmarina.“.
Leiline pogačice za 10 minuta i 38 sekundi
Uvod: Ne sjećam se kada sam toliko teško našla glazbenu kulisu, meni toliko potrebnu za postizanje ugođaja koji treba biti što bliži atmosferi u knjizi. Nažalost, moje se razmaženo glazbeno uho nikako ne uspijeva sprijateljiti s glazbenim izričajem kraja iz kojeg nam dolazi ova predivna knjiga. Bezuspješno tražeći ugodnu mi melodiju, bez koje simit pogačice neće dočarati Leilin doručak, očajavala sam sve dok me nije spasila prijateljica Kristina i upoznala sa ugodnim glasom turske pjevačice Burcu Tatlises. Poslušajmo je dok pripremamo ova fina peciva. 😊
Sastojci:
* 650 g glatkog brašna
* 240 ml toplog mlijeka
* 240 ml tople vode
* 1 jušna žlica šećera
* 1 čajna žličica soli
* 1 suhi kvasac
* 1 dl ulja
* kupka napravljena od dvije žlice melase i par žlica vode (u dubokom tanjuru ili široj zdjelici dobro pomiješajte melasu i vodu)
* sezam
Postupak:
1. Pronađite pjesmu Burcu Tatlises: „Bir te seni sevdim“.
2. Pomiješajte suhi kvasac sa žlicom šećera i par žlica toplog mlijeka, ostavite minutu-dvije da se kvasac aktivira.
3. U posudu stavite brašno, sol, kvasac, ulje, toplo mlijeko i vodu. Miksajte mikserom ili mijesite ručno nekoliko minuta dok ne dobijete glatko tijesto. Prekrijte ga brižno i pustite da se diže oko sat i pol.
4. Za to vrijeme uzmite album sa slikama i uspomenama iz Istanbula ako ste ga imali priliku posjetiti. Ako, poput mene, nažalost još niste, onda pogledajte na you tubeu neki dobar dokumentarac o Istanbulu. Nemojte tursku sapunicu, molim vas! Meni je odličan Goran Milić sa svojom dokumentarno-putopisnom serijom „Idemo na put“ (pogledajte epizodu „Turska“). Po završetku filma sklopite oči, odlutajte ulicama ovog grada, njuškajte po Grand Baazaru, pregovarajte s trgovcima, kupite suvenir koji će poslije godinama skupljati prašinu, ali će mamiti osmijeh na lice pri sjećanju na dobru cijenu koju ste za njega postigli. Ili kupite mekani šal koji će savršeno pristajati baš uz onu torbicu. Od uličnih prodavača kupite uštipak zvan „kerhane tattlisi“, upijajte zvukove, mirise i ritam ovog čarobnog grada.
5. Pripremite drugu pjesmu Burcu Tatlise. „Bir sana bir de bana“
6. Kada se tijesto diglo, nauljenim rukama oblikujte 8 podjednakih kugli. Kuhinjski pult na kojem radim ne brašnim, već samo lagano uljim ruke pa se tijesto ne lijepi za podlogu, već se s njime baš lijepo mogu igrati. Svaku kuglu valjajte rukama dok ne dobijete dugačku „kobasicu“ debljine otprilike centimetar i pol. Presavijte je na pola i spiralno je motajte oko vlastite osi, pa dobivenu spiralu formirajte u kružni oblik odnosno prsten. Prsten zatim umočite u kupku, ostavite ga nekoliko sekundi, izvadite i odmah dobro uvaljajte u sezam. Kada sa svim komadima tijesta ponovite postupak, peciva prekrijte krpom ili prozirnom folijom i ostavite na toplom 20tak minuta. Leiline pogačice pečemo u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva, 15-18 minuta.
Prijedlog za serviranje:
Pozovite drage ljude, knjigoljupce poput vas na druženje uz čaj i još tople simit pogačice. Upoznajte ih s Leilom i njezinom šarenom družbom, vjernim i neobičnim prijateljima s margina društva. S tužnom i nesretnom obitelji iz koje ona potječe, bolesnim odnosima unutar nje koji su Leilu doveli do mračnih kvartova Istanbula. Pričajte o ljubavi koju je napokon pronašla, o doručku koji joj je muž brižno pripremao. Pričajte o Turskoj, predivnoj zemlji u kojoj se neprekidno sukobljavaju dva nespojiva svijeta. Tužnom položaju žena i okrutnim obiteljskim tradicijama. Prije rastanka podijelite ovaj recept s dragim prijateljima. Kad odu, pokupite mrvice sezama i otvorite novu knjigu Elif Shafak.
