Sladoledi u Veneciji


Ernest van der Kwast "Sladoledari"


„Sjećanje je naposlijetku napravilo svoje: vidim brata u sladoledarnici, s bijelom kapom na glavi, špatulom u desnoj ruci, kako malom plosnatom žlicom grabi sladoled za kupce. Kasna je večer, ali još je ugodno. Crne ptice prolijeću zrakom. Iznad njih leti Airbus na putu za Ameriku. Na ulici šeću mlade žene, neke u suknjicama ili kratkim hlačicama ispod kojih vire podstave džepova.“


Giuseppe Talamini zvan Beppo, već desetljećima vodi sladoledarnicu "Venezia" u Rotterdamu, zajedno sa suprugom i dvojicom sinova koje od rođenja priprema da postanu vrhunski sladoledari te nastave obiteljsku tradiciju koju je započeo njihov pradjed, također Giuseppe, za kojeg s ponosom ističe da je izumitelj sladoleda, ne obazirući se na povijesne dokumente koji kazuju nešto sasvim drugo. Luca se podatno i poslušno oblikuje prema željama svoga oca Beppa, dok se Giovanni odlučno suprotstavlja očevim planovima pokazujući veći interes za poeziju nego za sladoledarnicu.

Premda mi se Beppo na prvi pogled čini krutim i uskogrudnim, autor polako i diskretno skida vanjske slojeve Beppove maske i otkriva mladića koji je 57 godina radio kao sladoledar, a zapravo je želio postati izumitelj. Mladića kojeg su fascinirali vijci, matice, odvijači i sva sila alata za bušenje, glodanje, piljenje i rezanje, ali ga je poslušnost prema ocu prikovala za slastičarski pult. Premda na jedan način zarobljen u poslu koji ga ne ispunjava, predano mu se posvećuje i nema razumijevanja za vlastitog sina koji se usuđuje suprotstaviti očevim očekivanjima i potražiti svoju sreću izvan obiteljskog posla.

Ernest van der Kwast bogatim i živim slikama sjajno gradi toplu obiteljsku priču, punu humora, ali i tuge, razočaranja i skandaloznih odluka. Da ne otkrivam previše, knjigu sam pročitala u dahu i nakon nepunih godinu dana izguštala ponovo, strpljivije, sporije i uz česte pauze u kojima sam analizirala svoje stavove prema istovremeno simpatičnim, ali i žaljenja vrijednim članovima obitelji Talamini.

Nerijetko s divljenjem i poštovanjem odajem priznanje obiteljskim obrtima s dugogodišnjom tradicijom, poput Talaminijeve sladoledarnice, te ih rado preporučujem prijateljima. Pamtim predivnu knjižaru i papirnicu u Umbriji, s čijim sam vlasnikom provela nekoliko ugodnih razgovora o knjižarskom poslu koji je u obitelji već dvjestotinjak godina. Iz čarobne Mattere nosim uspomene i prelijepe fotografije obiteljske osterie iz 18. stoljeća u kojoj nas je vlasnik, prepoznavši na mojim dečkima majice s crveno bijelim kockicama netom nakon povijesnog finala svjetskog prvenstva u nogometu, razdragano počastio grappom i biscottima, ponosno istaknuvši kako je osteria u vlasništvu njegove obitelji više od 300 godina. U Koruškoj smo nekoliko zima bili maženi i zadovoljni gosti u obiteljskom pansionu koji na ulaznim vratima gordo ističe godinu osnivanja: 1700 i neku, kao i rodoslovno stablo s naglaskom na članove obitelji koji su vodili pansion u predivnoj žutoj građevini nasuprot jedine crkve u Sankt Margarethenu.

Koliko samo nosim predivnih uspomena, zapanjujućih fotografija, zanimljivih priča, dragocjenih suvenira i izmoljenih recepata s takvih mjesta? A koliko tek ugašenih snova, neiskorištenih talenata, bolnih odluka i suza zbog neispunjenih mogućnosti kriju takva mjesta? Gdje li su samo u tajnosti pohranila razočaranja, tugu, težinu žrtve, gorčinu zbog nedostatka hrabrosti ? Kolike su se neželjene kćeri rađale zbog uzaludno očekivanih sinova koji bi jamčili nastavak obiteljske tradicije?

Obiteljska tradicija. Baština neprocjenjive važnosti ili kruti lanci kojima su sputavane generacije? Istovremeno joj se neizmjerno divim, ali i snažno opirem njenim krutim pravilima koja nerijetko baš najranjivijem članu te obitelji režu krila i bivaju glavnim uzrokom nesreće u njegovom životu.

Moji se roditelji vole nazvati tradicionalistima. A tamo negdje ranih šezdesetih odvažno su iskočili iz okvira svog obiteljskog gnijezda. Mama se umjesto tovljenja domaće peradi i mužnje krava u pitomom zagorskom selu, zatekla u gradu na Učiteljskoj akademiji kao prvi član obitelji, k tome i žensko čeljade koje je upisalo fakultet i zamalo zaradila etiketu stare cure jer se udala tako kasno. Zamislite, tek u 27-oj, za nešto mlađeg sumnjivca buntovne ćudi s gitarom na leđima. Bože, pomozi! Tata se pak, kao mladić oduševljavao dekadentnim i opasnim začetnicima rock and rolla koji su sa zapada prijetili našoj neiskvarenoj omladini. S gitarom u jednoj ruci i cigaretom u drugoj, jedva pozdravivši roditelje, otisnuo se na taj zapad, bez cilja i nekog plana, na svu sreću rano oćelavivši, jer bi baki slomila srce duga kosa na jedinom joj muškom djetetu. Danas svoje predivne roditelje, koje ponekad u šali nazivam konzervama smatram manjim konformistima i konzervama nego što sam ja, a zahvalna sam im što su svoju djecu puštali da se razvijaju u onom smjeru prema kojem ih je vodila njihova priroda i temperament.

Bože, kud mene odvede ova knjiga? Oprostite mi i dozvolite Ernestu da i vas povede u neku vašu priču. Pišite mi, molim vas gdje ste bili 😊


Sladoledi u Veneciji

Uvod:

Sladoled od manga i jagode, marelica i malina, kozjeg mlijeka, cvijeta bazge, svježe mente, borovih iglica, od espressa i švicarske čokolade, banane s karamelom, naranče i speculas keksa, kokosa i cimeta, mrkve i oraha, sira, jabuka i kruške, smokava i badema, kave i kardamoma, višnje i čokolade, limuna i kadulje, banane i kokosa, ricotte i šljiva, kupina i vanilije....da ne nabrajam svu respektabilnu „vojsku“ fantastičnih sladoleda koju su osmislili Talaminijevi.

Izbor je na kraju ipak pao na samo tri slatkača, jednog je izabrao najmlađi član naše obitelji, drugog onaj fakin u pubertetu, dok je treći prilagođen mojoj najnovijoj fazi low carb/sugar free, 4 kilograma manje u dva tjedna, do ljeta bez celulita, deserti do 200 kalorija prehrane 😊


Sladoled od višanja


Uvod:

1. Stari je Beppo za posebno dobar okus svojih sladoleda zahvaljivao tajnom sastojku, pjesmi Rina Gaetana „Ma il cielo è sempre più blu“, koju je rado pjevušio dok je miješao sastojke za svoj nadaleko poznati gelato. Na YT-u pronađite pjesmu, pojačajte i zapjevajte zajedno s Rinom. Ako ste ljepšeg spola, k tome još vlasnica ugodnog ženskog glasa, vaša će zajednička izvedba u kombinaciji s prilično hrapavim Rinovim pjevanjem biti savršena 😊 U svakom slučaju, pjevušite ili zviždite. Vjerujte starom majstoru Beppu i njegovom tajnom receptu za savršen osvježavajući desert.


Sastojci:

* 1000 ml slatkog vrhnja miksanog u srednje čvrst šlag. Ni slučajno ne upotrebljavajte lažno, tzv. biljno vrhnje. Fuuuuj!

* 400 ml kondenziranog mlijeka

* teglica višanja iz kompota ili odličnog domaćeg pekmeza s komadićima višanja


Priprema:

1. U dobiveni šlag dodajte kondenzirano mlijeko, dobro promiješajte ili još kratko miksajte. Ne dodajte nikakva sladila jer će dobivena krema biti dovoljno slatka.

2. U polovicu dobivene smjese umiješajte ocijeđene višnje ili staklenku domaćeg džema s komadićima višanja i prebacite u posudu za hlađenje koju stavljate u zamrzivač, a drugu polovicu smjese ostavite za sladoled od kave.

Sladoled od kave i kardamoma

Sastojci:

* 2 šalice espressa u koji ste ubacili nekoliko sjemenki kardamoma. Kavu ohladite do sobne temperature, nakon toga procijediti sjemenke.

* pola dobivene smjese šlaga i kondenziranog mlijeka iz prethodnog recepta

* žlica-dvije mrvica ili komadića tamne čokolade


Priprema:

1. U kremu od slatkog vrhnja umiješajte ohlađenu kavu i komadiće tamne čokolade. Prebacite u posudu s poklopcem i stavite u zamrzivač.


Sladoled od jogurta, manga i breskve

Sastojci:

* 3 čvrsta jogurta koja ste na najmanje 2 sata procijedili kroz gusto cijedilo da eliminirate višak sirutke. Umjesto čvrstog jogurta možete upotrijebiti neki gusti proteinski jogurt, bez potrebe za cijeđenjem.

* jedan mango i jedna breskva. Oguljeni, narezani na kockice.

* žlicu-dvije eritrita ili meda

Priprema:

1. U blender ubacite voće, sladilo po izboru i jogurt. Blendajte kratko, smjesu izlijte u posudu s poklopcem i stavite u zamrzivač.


Sladoledi trebaju odmarati u zamrzivaču 3-4 sata prije upotrebe, a mogu se čuvati mjesec dana.


Epilog:

Ako ste imali dovoljno strpljenja pročitati ovu moju priču o sladoledima i sladoledarima do kraja, onda provjerite imate li sve sastojke, pustite pjesmu i napravite ove fine i jednostavne deserte. Obećavam da će vam za pripremu sva tri sladoleda trebati manje vremena nego za čitanje mog bloga 😊

Uživajte!

198 views1 comment

Recent Posts

See All
Pretplati se

© 2020 by Čitam i kuham. Proudly created with Wix.com