Hrskavi pariški baguette


Émile Zola „Trbuh Pariza“


„Duž natkrivenog hodnika prodavale su žene kavu i juhu. Na uglu pločnika stvorio se oko jedne prodavačice kupusove juhe širok krug potrošača. Vjedro od pocinčana lima, puno uskipjele juhe, pušilo se na maloj niskoj peći; kroz njene je rupe prodiralo blijedo svjetlo žeravice. Oboružana kuhačom, žena je uzimala tanke kriške kruha iz platnom pokrivene košare i kvasila ih juhom u žutim šalicama. Bilo je tu i vrlo čisto odjevenih trgovaca, povrćarica u bluzama, prljavih nosača kojima su kaputi bili masni od hrane što su je na ramenima vukli, zatim traljavih bijednika, ukratko: sav je svijet s tržnice, koji je ujutro gladan, jeo i, opekaviši se, isturivao malu bradu da se ne bi uprljao juhom iz žlice. Oduševljeni slikar gledao je poluzatvorenim očima i tražio mjesto s kojega se najbolje vidi da bi slika bila što cjelovitija…“


Oduševljeni slikar. Na samom početku romana gotovo sam se identificirala s tim umjetnikom koji je poluzatvorenim očima tražio mjesto s kojega se najbolje vidi ovaj život koji buja u svim svojim oblicima na znamenitoj pariškoj tržnici Les Halles.

Zadivljen i bez riječi promatra raskošnu predstavu. Na sceni su vrckave prodavačice kobasica grlenog smijeha i bujnih poprsja koje haljine jedva obuzdavaju. Trbušasti prekupci čiji nemirni pogledi pohotno skaču s lelujavih tijela mladih mljekarica na hrpe šuškavih novčanica koje im donose kola pretovarena dobrom robom. Metež u naizgled beskrajnom utovaru i istovaru sanduka mrkve, krumpira i kupusa, svježe morske ribe, školjki i rakova. Sanduci prekrcani maslacem, sirevima i jajima. Fazani, utovljene guske, kobasice i divljač. Četvrtaste košare pune kita ruža, ljubica i krasuljaka. Zamamni mirisi netom pečena kruha, mliječnih peciva obilato premazanih maslacem, vrućih kobasica i dimljene šunke. Vreva, buka, galama i živahna interakcija brojnih Parižana, prodavača i kupaca.

Tu je i Florent, glavni junak ovog romana, koji pobjegavši iz zatvora u kojem je završio zbog ubojstva koje nikada nije počinio, gladan i izmučen, s novim identitetom i u strahu od policije, utočište traži baš u toj glasovitoj pariškoj tržnici.

Ma gdje bila, gdje kod se iz nekog razloga našla, kud god putovala, makar samo na kratko, na nekoliko minuta, obavezno potražim tržnicu.

Plac, pazar, sajmište, peškariju, pijacu. Bilo grada. Njegovu žilu kucavicu. Posjetiti neki grad, a ne svratiti na gradsku tržnicu za mene je kao popričati s prijateljem, a ne pogledati ga u oči.

Upravo se na tržnici kao u ogledalu najjasnije zrcali život ovdašnjih stanovnika, najzornije se vide njihove radosti, iz zamišljenog pogleda iščitavaju se tuge, u pola glasa šapuću tajne.

Na tržnici se otkrivaju ljubavne afere, pomno analizira politička situacija, predviđa pobjednik sportskog natjecanja. Tržnici ne promiče ništa. Među njenim se klupama ažurno i temeljito obrađuju najvažnije teme ovog kvarta, grada, države, ali i cijele kugle zemaljske.

Tržnica ima dva tako različita lica: dnevno i noćno.

Volim šetati zagrebačkim Dolcem u večernjim satima.

Sporo koračati između praznih klupa koje snivaju raskošne snove o pričama koje su se proteklog dana naslušale. Promatrati pust i bezličan prostor tržnice, usnule klupe, položene suncobrani, odbačene drveni sanduke, pokoji list salate ili ljuske luka nad kojima kljucaju zagrebački golubovi. Sve me to podsjeća na praznu kazališnu scenu koja bez dramatične predstave ili vesele komedije te prepunog gledališta ima neko drugo, gotovo neprepoznatljivo lice.

Možda me baš zbog svoje fascinacije tržnicama oduševio moj omiljeni francuski naturalist, Émile Zola s manje poznatim romanom „Trbuh Pariza“. Ako u tržnicama pronalazite ono o čemu sam u prethodnim redcima pričala, ako volite naturalizam u književnosti i želite pročitati priču o mikrokozmosu koji živi i buja na glasovitoj pariškoj tržnici, toplo vam preporučujem ovu knjigu.


Hrskavi pariški baguette

Uvod:

Na spomen Pariza moja prva asocijacija je mirisni, topli, netom pečeni francuski kruščić hrskave korice koji Parižani ležerno nose u papirnoj vrećici na putu prema svom domu. Neki ga režu nazubljenim nožem, drugi nemarno kidaju rukom, a zvuk koji pritom proizvodi ta korica kada se lomi prava je gastronomska simfonija.

Uz pravi baguette vam ne treba nikakvo dodatno jelo. Namažite ga s malo maslaca ili ga tunkajte u maslinovo ulje. Eventualno napravite kakvu finu domaću paštetu ili odrežite komadić prvoklasnog sira ili pršuta. Molim vas ne kvarite ga kupovnim namazima i salamama.


Sastojci:

*660 g glatkog brašna

*1 čajna žličica soli

*1 i pol čajna žličica suhog kvasca razmućena s čajnom žličicom šećera i malo tople vode

*460 ml tople vode


Postupak:

1.Bez dobre glazbene podloge isključivo francuskog porijekla nećete dobiti baguette, već neki osrednji kruh, lepinjicu ili liziku. Pamtim dan u kojem sam ga prvi put ispekla.

S oduševljenjem i samodopadnim osmijehom stajala sam kraj kuhinjskog pulta na kojem se ova veličanstvena štruca hladila kad je u kuhinju uletio jedan od mojih sinova i veselo primijetio: „Mamice, kak ovo fino miriši! Ispekla si liziku, baš kao iz Prehrane.“ Osmijeh mi se začas zaledio od šoka, a pogled smrknuo. Moje dijete ovu mirisnu deliciju naziva lizikom iz kvartovskog dućana? Gdje li sam jadna pogriješila? Zbunjeni mališan je stoički odslušao predavanje o razlici između kupovnog industrijskog kruha i vrhunske francuske poslastice, a danas se nadam se da u život neće ponijeti traume iz djetinjstva zbog ispada svoje mame, u potpunosti sluđene zbog gurmanskog snobizma😊

Opet sam odlutala od recepta. Oprostite.

Znači, prvo zapjevajte s Édith Piaf "Padam Padam", a zatim pripremite sastojke.

2. U posudu za miksanje ubacite sve sastojke i miksajte najmanje 5, a bilo bi poželjno 10 minuta. Posudu s tijestom prekrijte krpom ili poklopcem i ostavite na toplom mjestu sat i pol do dva.

3. Pobrašnite kuhinjski pult ili radnu površinu, istresite na njega tijesto koje se udvostručilo i podijelite ga u 3 dijela. Pospite ruke brašnom i oblikujte 3 loptice. Prekrijte ih krpom i ostavite još sat i pol.

4. Upalite pećnicu na 220 ºC. Ako nemate pećnicu koja nudi mogućnost pečenja uz pomoć vodene pare onda na dno pećnice stavite vatrostalnu posudu ili manji protvan s vodom.

5. Od svake loptice formirajte duguljastu štrucu čiju površinu zarežete svakih 2-3 cm vrlo oštrim nožem. Položite ih u protvan obložen papirom za pečenje.

6. Protvan ubacite u vruću pećnicu, ali joj smanjite temperaturu na 200 ºC. Baguette se peku 20-25 minuta, odnosno dok ne dobiju zlatnu koricu.

7. Nakon pečenja trenirajte strpljenje i pustite ih da se bar malo ohlade. Jedite ih još tople, uživajte u zvuku hrskanja. Natočite čašu dobrog crnog vina i uživajte u pjesmi La bohème - Charles Aznavour.




526 views2 comments

Recent Posts

See All