Žganci Julijana

Julijana Matanović: "Zašto sam vam lagala"

„U selu u kojem je živjela očeva majka gostionicu su zvali čitaona. Ne znam ni dan danas, i iskreno mi je zbog toga žao, tko ju tako imenovao. Možda je to učinila upravo moja baka Kata koja se, premda sama nikada nije pročitala ni jednu knjigu i koja je sve do svoje smrti i najvažnije kupoprodajne ugovore potpisivala križićem, naslušala toliko odlomaka iz važnijih književnih djela da je bila spremna u nekom natjecanju iz toga područja pobijediti čak i najobrazovanijeg seljanina.“

Tmurna i siva zagrebačka jesen, puna strepnje i straha. Nije svaka zagrebačka jesen ni tmurna, ni siva, ni puna straha i strepnje. Pamtim zagrebačke jeseni protkane toplim bojama, šuškanjem lišća pod nogama šetača na Zrinjevcu, zraka zasićena zavodljivim mirisom netom pečenih kestena kod uličnih prodavača u Ilici, šarenilo i obilje plodova Dolačkih štandova, duge kave kod Milčeca dok vani cmolji dosadna kiša, podizanje ovratnika kad zapuhne prvi jači sjeverac na Štrosu. Danas ne pričam o takvim jesenima. Danas se prisjećam najtmurnije i najstrašnije zagrebačke jeseni, koja je meni otela najbezbrižniji i najljepši dio mladenaštva, svirke na gitari, dugo očekivane brucošijade i školske prijatelje. Jesen je 1991. Izvukla me iz subotnjih izlazaka u Jabuku i Lapidarij, a da se nisam ni snašla te zbunjenu i prestrašenu prikovala uz TV, da s nevjericom promatram što nam se to sa voljenom zemljom događa. Sa zebnjom i kolačima sam ispraćala tatu, bratiće, susjede, školske frendove, sa slabašnim osmjehom dočekivala izbjeglice iz ne tako dalekih krajeva.

Jednog sam takvog dana, baš te nesretne jeseni, nevoljko ulazeći u predavaonicu na faksu, spazila nepoznato lice kraj meni ne baš dragog i omiljenog profesora. Visoka, mlada djevojka tamne i neobuzdane kose, sa širokim se osmijehom obratila studentima: „Dobar dan, ja sam Julijana Matanović, dolazim iz ratom pogođenog Osijeka…“. Kako je opisati, a da ne zvuči patetično, izlizano i sladunjavo? Malo koji prvi susret s profesorom pamtim tako živo kao ovaj s Julijanom, a za još manji broj njih mogu reći da je bio obilježen takvim prvim dojmom topline i srdačnosti. Možda baš zbog toga i danas kada čujem ime Julijane Matanović prvo pomislim na njen osmijeh. Tople tamne oči kojima se smije jednako kao i usnama, a malo je te jeseni bilo i osmijeha i topline.

Kada mi je nekoliko godina kasnije, u ruke dospjela knjiga „Zašto sam vam lagala“, njen osmijeh je dobio neku novu dimenziju i uspomena na nju mi je postala još draža. Autorica me u prvom poglavlju vješto uvukla u škrinju bogatu uspomena iz djetinjstva, prepunu toplih priča sa zamršenim obiteljskim odnosima. Čitajući ovu knjigu, istovremeno duhovitu i potresnu, dirljivu i majstorski tkanu zbirku autobiografskih tekstova, suzdržavala sam se od osude njenih roditelja koji su Julijanu kao trogodišnju djevojčicu ostavili na brigu i skrb očevoj sestri i njenom mužu. Fascinira me način na koji Julijana briljantno oslikava uspomene odrastanja u maloj sredini, u neobičnom obiteljskom okviru u kojem tetak postaje otac, a baka, djed i biološka braća čine se poput daleke rodbine koju povremeno posjećuje. Taj zamršen i teško shvatljiv obiteljski portret čitatelju predstavlja toplo, emotivno, bez trunčice gorčine ili samosažaljenja.

Pročitala sam i sva dosad objavljena djela ove, po meni najbolje živuće hrvatske pripovjedačice, čije tekstove od srca preporučujem i najizbirljivijim čitateljima.

Toj predivnoj profesorici, sjajnoj spisateljici i ženi koja inspirira, posvećujem danas jedan obrok koji zauzima važno mjesto u riznici mojih sjećanja na djetinjstvo. Autorica u prvom poglavlju duhovito pripovijeda o svojoj bolesti i opasnoj alergijskoj reakciji na penicilin, nakon koje je, jedva izvukavši živu glavu, poželjela pun tanjur žganaca sa slaninom.

Žganci Julijana

Uvod:

Djetinjstvo bez uspomena na žgance odvažno nazivam krnjim djetinjstvom, osim ako ste prve godine života proveli u Aziji ili nekom drugom kutku zemaljske kugle u kojoj su palenta, pura, žganci ili kukuruzna krupica, nepoznato jelo baš kao što bi mojoj pokojnoj baki bio nepoznat sushi ili chia sjemenke.

Djetinjstvo iz kojeg ne nosite sliku mame, bake, ujne, strine ili tetke, koja pred vas stavlja tanjur pun vrućih žganaca, uz obaveznu recitaciju o njegovom blagotvornom i ljekovitom učinku te čudesnim moćima od koje djeca postaju velika, snažna i hrabra, smatram nepotpunim djetinjstvom.

Taj tanjur vruće, zlatno–žute kaše s oblačićem pare, posluživao se s mlijekom i šećerom, prženim lukom, prženim špekom, kiselim vrhnjem ili kiselim mlijekom, jetricama u saftu, kiselim zeljem, čvarcima ili slaninom. Ostale, maštovite i ukusne izvedbe ovog jela došle su nešto kasnije, njih su uvele neke mlađe generacije nekih modernijih kuharica i domaćica.

Danas pripremam žgance koje nam je pripremio moj kum Goran, jedne zimske večeri, u predivnoj brvnari u austrijskim Alpama, na način na koji ih je pripremala njegova baka. Posebno nas je veselilo što su naši klinci, pripadnici generacije koja nažalost obožava pomfrit iz McDonaldsa, tražili tanjur više koji su nakon večere slasno polizali.

Sastojci za dvije osobe:

*150-200 gr žganaca

*1 veća glavica luka narezana na tanke polumjesece

*domaći špek, slanina ili panceta rezana na tanke trakice (količinu odredite sami, bojim se dežurnih nutricionista, dijetetičara i ostalih prehrambenih gurua)

*čajna žlica domaće svinjske masti

*sol, papar

*nekoliko žlica kiselog vrhnja

Postupak

1. Na you tubu pustite pjesmu Smile u izvedbi Madeleine Peyroux

2. Skuhajte žgance. Ovaj put preskačem litanije o dugotrajnom kuhanju prave kukuruzne krupice, koja se uz neprestano miješanje priprema najmanje 45 minuta. Pravi znalci, instant palentu ne smatraju dostojnom zamjenom pravih

žganaca. Odluku o vrsti i načinu kuhanja prepuštam vama. Ma koji način izabrali, skuhajte žgance i odmah pristupite pripremi mirisnog dodatka.

3. U nekoj staroj tavici, po mogućnosti crnoj, od lijevanog željeza, popržite špek na svinjskoj masti, kratko, tek toliko da i on pusti svoju masnoću. O kolesterolu, kilama, zasićenim masnim kiselinama i trigliceridima ne razmišljajte. Pjevušite zajedno s Madeleine ili barem fućkajte refren

4. Dodajte luk i neprestano miješajte dok luk ne postane mekan, mirisan i svijetlo smeđe boje. Pazite da ne izgori. Pred kraj dodajte malo papra.

5. Još vruće žgance prelijte vrućim umakom i poslužite sa žlicom-dvije kiselog vrhnja

6. U slast!

7. Čaša hladnog piva ili vina obavezna svima iznad 18 godini

PS Ako već niste, pročitajte „Zašto sam vam lagala“ i zapratite Julijanu na Facebooku. Ona nekoliko puta tjedno, predivnim pričama oplemenjuje taj kakofonični virtualni prostor.